where is my guarding angel

Ali velike ga zasigurno mogu učiniti lakšim, ljepšim, boljim....
Posebno ako ih iskoristite za pomoć drugima. Organiziram akciju za kupnju UZV aparata jednoj bolnici na kraju grada,.... Ugodno me iznenađuje odaziv ljudi. Jako me vesele kontakti u kojim dobivam nove informacije i razmišljanja sugrađana koji žive pored nas, paralelno s nama, čije su misli slične našima, čiji interesi se preklapaju, s kojima se susrećemo, a da se nikada zapravo ne sretnemo....
To su male stvari... Velika stvar je mogućnost da skup malih stvari učini veliku za sve nas, da kupimo taj aparat. Možda je to mala stvar, a velika spoznaja da smo okruženi ljudima koji hoće, misle i kojima je stalo....

Iz uvoda vidite "Što me nema". Rastrgana sam na četiri strane, ali sve se međusobno nadopunjavaju i čine me sretnom. Pune mi baterije. Daju mi smisao. Samo petu sam gurnula na stranu - odložila sam ispit. Ponekad je potrebno napravilti rez samo zato da možeš krenuti ispočetka...
Ostajte mi sretni i veseli, kad vas netko pozdravi,makar i neprimjetnim kimanjem glave, pogledom.... darujte mu svoj osmijeh jer ne znate nije li ta osoba na neki način, svojim razmišljanjima povezana s vama.... Zašto onda ne prihvatiti novo poznanstvo....temeljeno na pozdravima iako se ne poznajete i nemate se namjeru upoznavati.... ljudi pozitivnije gledaju na nasmiješene osobe... i šire im su otvorena vrata velikog svijeta...

Ako je itko primijetio moju odsutnost, eto me. Slavila jučer rođendan. 32. Slavila sam ga pripremajući tone kolača i hrane za najmilije (poluširuobitelj).u subotu, negdje kod treće vrste kolača (koje, shvatili ste iz ranijeg posta,ne jedem i ne smijem ni primirisati) pukla sam skroz - naskroz i odtulila dobrih petnaest minuta. Jutarnje rošenje očiju ne računam. Eto, to je smisao mog slavlja!
Tu istu subotu išla sam na večeru koja je uzrokovala i slom moje izdržljivosti. A počelo je s Herbalifeom. To je proteinski napitak koji u sebi sadrži sve organizmu potrebne minerale i vitamine, sve što je potrebno za normalno funkcioniranje osim masti. Masti se troše iz postojećih zaliha. To doručkujem i večeram, jedini normalan obrok je ručak. Svi dosada su imali rezultate, a i ja 5 kg u 16 dana. Nisi nervozan jer sadrži neku biljku koja potiče proizvodnju "HORMONA SREĆE", dakle djeluje poput čokolade. Dakle nisi gladan i nemaš potrebu za slatkim, između obroka dozvoljeno je samo voće. Jedini minus je cijena napitak za 4 tjedna košta oko 350 kuna. Ipak rezultat je zajamčen.
Drugi dio je samodisciplina. Taj napitak sportaši koriste kako bi povećali mišićnu masu, znači ako jedeš nešto osim toga - debljaš se! Jednostavno - ako poželiš nešto ubaciti u usta između obroka, u glavi ti zasvijetli lampica - NEMOJ;NEMOJ;NEMOJ; . Stoga od straha od posljedica jednostavno odolijevaš napasti. Za ručak je dozvoljen desert, pa si ga guštam jer je naravno to neka kockica čokolade (JEDNA - 1) s velikim udjelom kakaoa ili majušni kolačić - ali ipak je desert. I tu smo stigli do mog sloma. Iz potrebe, moguće je ručak zamijeniti večerom, pa za ručak popiti napitak. Kako ja već dvije subote odlazim na nekakva slavlje, to sam riješila tako. Prošli tjedan je bilo nekako, jer ipak zadnji obrok pojedeš u petak u podne i onda si do subote navečer na napitku. Ovu subotu mi je bilo previše- prošla su više od 24 sata kad sam zadnji puta jela, uz to sam mirisala sve te kolače, a do večere je bilo još 5 sati!!!! Bila sam luda. Isplakala sam glad popila šalicu (0,5 l) čaja i NISAM POKLEKLA!
Danas sam već zaboravila na to.
Evo moje drage dame, pa vi kako želite - ja sam sretna jer vidim da kile idu i dolje a ne samo gore. Eto sad idem plaćati račune da ne završim kod javnog bilježnika, a onda idem učiti za ispit iako mi je motivacija na 1 (skala 1 - 10).
Najveći zagrljaj šaljem iam i spuky

Osjećam se krivom, ali evo dogodilo se. Prvi puta sam pisala post bez da sam pročitala komentare. Sad se vratih da odgovorim mojoj iam.
Pa ovako - ni jedna dijeta nikad mi nije uspjela JER volim slatko, kolače, ČOOKOOLAADUU.
Odustajala bih prije nego bi započela.
Većina ljudi kažu da nisam debela, samo imam kritičnu zonu, znaš kruška izgled. Ali kad ti mama veli da imaš 15 kila viška, (a sam Bog zna da te voli kakva takva da si) onda počinje panika. Staješ na onaj mrski dio hm...namještaja, zvan VAGA i onda skužiš da stvarno nije ok da si premlad, sjetiš se da hlače 44 nisu baš lijepe i da se levisice za žene rade do broja 32, a tebi je to malo. No sad sam na nekoj vrsti dijete već 12 dana i rezultati su vidljivi. Imam pomoćnika - Herbalife( ovo je moj blog, valjda se neće tretirati ko reklama) pa ako te bude zanimalo, objasniću ti sutra detaljnije.
Laku noć

Večer!
Ispit odjavila.
Skinula još dvije kile, ukupno 4.
Frendicu zaručila.
Moram učiti!!!!
I raditi sve što rade i druge vrijedne blogerice.
Poruka za iam: Pokušala sam smanjiti, nije išlo, sad sam je skroz maknula, već su svi uhvatili "gravity lessons".
Vjerujem da znate da je naslov posta naslov novog Oliverovog albuma. Genijalan je, taman mi je. Najbolja mi je "Nigdje nama te".
Pitanjce:"Zna li netko što se desilo u Zuhrinom showu, zašto je Oliver htio otići? I još da li netko zna kad jetočno koncert R:Williamsa u Budimpešti.
Malo dulji post pisati ću sutra, a do onda želim vam sutra ugodan radni dan, sa željom nek vam šef ode na skijanje;)))) i to na vodi;))) Bali možda?!!!! Tako da možete imati ugodnu radnu atmosferu, opuštenu, i da bez grižnje savjesti možete pisati blog na radnom mjestu.
Ja ne mogu jer mi opis poslova ne uključuje računalo. Možda bih trebala tražiti dodatak na plaću jer radim u kamenom dobu...

Prema naslovu zasigurno bi rekli da mi je vikend nešto posebno, nešto očaravajuće, nešto za pozavidjeti. Istina je, da zapravo vikendom radim sve ono što kroz tjedan ne stignem - čišćenje, peglanje, kuhanje - vidi sreće - po danu.... Ali, ima nešto lijepo. Dio vikenda je i subota.... tada kuha Ko****(hrvatski lanac trgovina - da ne reklamiram - jerbo nisu platili), ponekad i pokoji trgovački lanac. Pitate se koji mi je to gušt, ali uistinu je! Ostaje mi vrijeme koje trošim na odlazak na jutarnje-podnevnu kavu u grad!!!! A to je ono što mi vikend čini ljepšim.
Osjećam se toliko punom energije,nakon jedne malene kavice i malo više pričice sa znancima. U priču uključujem samo one koji šire pozitivnu energiju. Već sam spomenula da baš nisam neki alternativac, ali priča sa energijom...to je nešto drugo.
Počela sam o tome razmišljati nakon razgovora, sasvim običnih, svakodnevnih, možda uz malu dozu osobnosti, sa osobama koje su me nervirale. Zapravo, nervirala me pomisao i o samom razgovor sa njima i tada sam uvijek imala potrebu izbacivati iz sebe obrambeni stav. Nakon rasprave osjećala sam se loše. Razgovarajući o istim stvarima s nekim drugim osobama činila sam se ispunjenijom, vedrijom, optimističnijom, u svokom slučaju bolje nego ranije. Tada sam počela intenzivno razmišljati o energiji koju ljudi šire, ali i preuzimaju od drugih. Zato se družim samo sa osobama u čijem društvu se osjećam ugodno, a ove druge zaobilazim ili im ne dozvoljavam da imaju utjecaj na mene ili od mene.
To su tzv. vampiri - sakupljači vašeg dobrog raspoloženja. Ponekad je to vaš muž, svekrva, prijateljica, kolega na poslu, a ponekad tek usputni znanac. Ne dajte im da se hrane vašim optimizmom, i da vas bace u najlošije pesimistično raspoloženje.

Na poticaj jednog prijatelja otišla sam na radionicu gospođe Zdenke Andrijić "Anđeli". Iako kažem da sam poprilično na zemlji, a mrvicu na nebu, radionica me se dojmila zbog pozitivizma kojim gospođa zrači, zbog optimizma koji budi u ljudima i zbog nade da sve što želite možete i ostvariti. Nakon toga, odlučila sam popustiti mrvicu u svom realizmu, i dozvoliti takvom, recimo, ohrabrenju da dopre do mene. Ma kako vam se to pomaknuto činilo, danas se bez ustručavanja obraćam svom anđelu, jer spoznaja o tome da te netko bezuvjetno voli, i uvijek je na tvojoj strani, sama po sebi daje snage za daljnji korak prema ...nekuda. Nije nužno da idemo naprijed, važno je da se krećemo, da ne stagniramo.
Do kraja ovog posta, shvatiti ću da sam zašla u neke čudne sfere, a da to nisam ni primijetila!!!!

Vraćam se na zemlju. Već sam sedam dana na dijeti i skinula sam 2 kg!!!! Hura, napredak. Mali korak za čovječanstvo, ali za mene je ogroman.


Želim vam ugodan vikend, uživajte u svakoj njegovoj sekundi... Pozdravljam posebno iam, spuky... Kad naučim staviti ću link do vas u box

Priznajte da ovakav "dubokoumni" naslov niste očekivali! Zove me neki dan frendica, u panici, da njezina lošija polovica očekuje vjenčanje. Danas mi piše sva unezvjerena da on, zapravo, već traži mjesto, odredio je i dtum, a ona je u cijeloj priči tek pasivni promatrač. Doduše promatrač koji je bio čitavo vrijeme svjestan da je to ono što je za očekivati, ali ... Kaže mi: "Bojim se da me misli pitati ONO!" Zapravo, zajednički su kupili stan, namjestili ga, u tijeku je preseljenje, a njemu to znači! PUNO! Njoj je papir bespotreban, grozi se institucije braka, ali je svjesna da se svaka veza sastoji od ustupaka... i njegovih i ....njenih, ma koliko to bilo teško priznati. Kaže mi:"mene je strah, nama je dobro i ovako, oko mene vidim toliko nesretnih brakova" Ima 29 godina, pravo vrijeme za razmišljanje. Previše iskustava i spoznaja koje si dobio sam... Pita me što da radi...
Ja sam se udala sa !(. Mlada. Mislila sam samo na to da je brak onaj happy end iz filmova, da je sve krasno.. Slušajući je mislim da je bolje što sam to učinila na takav način. Što si stariji teže je davati ustuke nekome drugom.


Unatoč svemu što život nosi moj brak je još uvijek happy end. Ponekad popustim ja, ponekad on. Ali bez obzira na poneku nesuglasicu, ne bih mijenjala za ništa NJEGOV zagrljaj kad mi treba podrška, smijeh zajedničkim šalama, stvarno pravo mišljenje tamo gdje je potrebno. Ja volim biti u braku. Znam da papir nije bitan, ali to je moj stav???
Nemojte se smrznuti, nek vas zagrije voljena osoba(u nedostatku takve -poslužiti će i kuhano vino);)))

Sad si sigurno mislite o čemu ja to zborim!!

Naišla sam na dobar blog o kojima se raspravlja o vječnim razmiricama u vezi. Dalo mi na razmišljanje.... U svakoj vezi skloni smo razmišljati i ponašati se baš ovako kao što kaže naslov. U ljudskoj je podsvijesti zapisan jedan kod : BITI U PRAVU !!!! Po mogućnosti uvijek! I onda kad to nisi. Najvažnija socijalna vještina, ona koja omogućuje popularnost (koja omogućuje bolji posao - više novaca - manje rada - ...)jest - ne priznati drugima da si zapravo ti u pravu. Čitav ovaj post potvrđuje tu tvrdnju;)))))
Dodatak jučerašnjem potu: Ja stvarno želim biti uspješna i priznata na poslovnom planu, hoću čuti da kuham bolje... barem od nečije mame, da baš dobro izgledam (bez obzira na stvarno stanje stvari), da sam duhovita, ..... i još svašta. To nije zločin!!! Zločin je kao što kaže iam zbog toga gubiti živce i zdravlje. Stoga draga moja iam, ako nitko neće, evo ja ti dajem PRIZNANJE: 1. Jer si napredna otkačena mama koja prihvaća nove ideje i tehnički je pismena. 2. Jer pored sveg ***nja pronalaziš vremena pisati krasne postove i 3. Jer meni daješ moralnu podršku čitajući i komentirajući moj blog.
Odmah se bolje osjećam.
Pobjegla mi inspiracija , pa samo da prokomentiram reklame... Mnoge od njih uistinu treba nominirati u kategoriji GREATEST SHITS OF THE MILLENIUM npr. "Samo na svoje zdravlje ne misli - za jedan mliječni proizvot" "Mama oženit ću se učiteljicom,(znakovit uzdah i klimanje glavom).

Uživajte u hladnom danu, ne izlazite, umotajte se u deku, šfu javite da ste na bolovanju i čitajte blogove!

Dugo me nije bilo, a sad vam se evo vraćam jednim toliko nepristojnim naslovom!!!!
Dugujem vam objašnjenje – sve moje prijateljice, poznanice koje rade imaju tzv. sindrom»***EMU MATER»
U želji da budu što uspješnije majke, supruge, djelatnice, spremačice, kuharice,... ne nužno tim redoslijedom, iznervirane kroničnim nedostatkom vremena iznervirane, sve, ali uistinu sve, uzvikuju ovu psovku. Ne psuju oca djeda strica baku tetu svekra psa mačku - nego SEBE.
U jednom društvu našalile smo se da ćemo (ili će mo) objaviti knjigu doživljaja pod tim naslovom.
Ne znam za vas, ali ja se redovito pronalazim u situacijama kad jednostavno nemam vremena stići sve ono što JA mislim da bih trebala. Drugi to ne primjećuju i nije nužno napraviti sve to u jednom danu( pri tom mislim na moje ukućane) . Da šiznem do kraja trebao bi mi još samo kućni ljubimac koji bi me šetao u 5 i 30 ujutro!!!! Nije da ne volim životinje, ali .... ljubitelji životinja brinu o njihovoj dobrobiti a nisam sigurna da je to biti zatvoren u stanu dulje od 8 sati sam samcat!
Dakle vratimo se mi našem sindromu.... Moderno je raditi, imati obitelj, imati krasan dom, moći i htjeti priređivati ukusne večere za poznanike ( za prijatelje nije teško) I, NARAVNO, IMATI VRIJEME KOJE MOŽEŠ TROŠITI SAMO NA SEBE!!!! Jedino mi baš nije jasno koje je to vrijeme - između 24 i 00? Šalim se, jedino vrijeme koje koristim samo za sebe je ovo kad pišem post (a i sad bi trebala učiti za ispit) i mislim da ne trebam ići na rekreaciju ili slično da budem"IN"! Zapravo ni neću biti in, hoću samo da navečer mogu bez grižnje savjesti leći s dobrom knjigom u kadu, a da zbog toga se ne pomakne nijedan kotačić u mozaiku dnevno - večernjih obiteljsko-poslovnih obveza!!!!

Preporuka nemojte čitati B.Jones, bolja je šopingholičaraka jer zna uživati u životu. U očekivanju sibirske hladnoće oja stiže u naše krajeve lijepo vas pozdravljam...

P.S. Poseban pozdrav upućujem DODACH I ZANACH - frendicama od mog sina koje su mi provalile blog!

Nemoj zamjeriti, ali vidjevši tvoj blog morala sam ovo umetnuti na svoj...
DRVO IMA SRCE

Bilo jednom jedno stablo…
i voljelo malog dječaka.
Svakog bi dana dječak dolazio
I skupljao lišće,
Spleo bi ga u krunu i igrao se kralja šume.
Penjao bi se uz deblo,
Ljuljao na njegovim granama
I jeo jabuke.
Igrali bi se skrivača.
A kad bi se umorio, zaspao bi u njegovu hladu.
Volio je dječak stablo…
Jako ga volio.

I stablo je bilo sretno.

Protjecale su godine.
Dječak je odrastao,
Stablo je često bilo samo.
Jednog dana dođe dječak stablu, a ono mu reče:
Dođi Dječače, dođi i popni se uz moje deblo i proljuljaj na mojim granama,
Najedi se jabuka, igraj se u mom hladu
I budi sretan.
- Prevelik sam da se verem i igram,
odgovori mu dječak.
Želim svašta kupovati i zabavljati se. Želim imati novaca.
Možeš li mi ti dati?
- Žao mi je, odvrati stablo, ja novaca nemam.
Imam samo lišća i jabuka. Uzmi moje jabuke, Dječače i prodaj ih u gradu.
Tako ćeš zaraditi novaca i bit ćeš sretan.
Dječak se popne na stablo, nabere jabuka i odnese ih.

Stablo je bilo sretno.

Ali dječak zadugo nije dolazio…i stablo je bilo tužno.
A onda jednog dana dječak se vrati.
Stablo zadrhti od radosti i progovori:
Dođi, Dječače, uzveri se uz moje deblo,
Proljuljaj na mojim granama i budi sretan.
Previše sam zaposlen da se verem po stablima,
reče dječak.
Želim kuću da me čuva od hladnoće.
Želim se oženiti i imati djecu, i zato mi treba kuća.
Možeš li mi ti dati kuću?
Nemam ja kuće, odgovori mu stablo.
Moja je kuća šuma, ali možeš odrezati moje grane da sagradiš kuću.
Tada ćeš biti sretan.
I odreže tako dječak stablu grane i odnese ih da sagradi sebi kuću.

I stablo je bilo sretno.

Ali dječak dugo, dugo nije dolazio.
A kada se vratio, stablo je od silne radosti jedva progovorilo.
Dođi Dječače, prošaputalo je,
Dođi i poigraj se.
Previše sam star i tužan za igru, odgovori dječak.
Želim lađu koja će me odnijeti daleko odavde.
Možeš li mi je ti dati?
Odsjeci moje deblo i sagradi lađu,
reče mu stablo.
Moći ćeš otploviti daleko…
I bit ćeš sretan.
I dječak posiječe deblo.
Sagradi lađu i otplovi.

I stablo je bilo sretno.

Ali ne istinski sretno.
Nakon mnogo vremena dječak se ponovo vrati.
Oprosti mi, Dječače, progovori stablo, više ti nemam što darovati.
Jabuka više nemam.
- Zubi su mi preslabi za jabuke,
odvrati dječak.
- Grana više nemam, nastavi drvo,
ne možeš se više na njima ljuljati.
- Prestar sam da se ljuljam na granama,
reče dječak.
- Debla više nemam, opet će stablo,
ne možeš se penjati.
- Preumoran sam da se penjem,
odvrati dječak.
Žao mi je, uzdahne stablo.
Volio bih da ti mogu nešto dati…
ali ničeg nemam.
Sad sam samo stari panj. Žao mi je…
Više mi ne treba mnogo,
samo mirno mjesto da sjednem i
odmorim se. Vrlo sam umoran.
Pa, progovori stablo protežući se u vis što je više moglo,
znaš, za sjedenje i odmor i stari panj bit će dobar.
Dođi, Dječače, sjedni.
Sjedni i odmori se.
Dječak tako i učini.

I stablo je bilo sretno.
Shel Silverstein

Ljudi često brkaju vjeru, religiju i duhovnost. Osobno smatram da je svaki od nas u nekoj svojoj sferi "duhovnjak",i da svakome treba nešto nadnaravno i alternativno kamoće upraviti molitve, želje i potrebe. Netko koga će moliti za brojeve na lotu. Njegov anđeo čuvar, zaštitnik.
Netko možda i ne treba takvo nadprirodno biće. Netko možda sve to pronalazi u ovozemaljskom svijetu (molim broj od vidioca loto brojeva ;))))).
U posljednje vrijeme, čini mi se da sam okružena ljudima koji me uvažavaju i žele mi dobro. Željela bih da taj osjećaj potraje. Možda su oni moji ... anđeli .....zaštitnici....možda su ipak samo prijatelji! Nema veze, hvala im jer mi čine život ljepšim.

Prije ovih svjetlih trenutaka imala sam period kada mi se sve činilo bezizlazno i crno i grozno. Prošlo je. Nadam se s kartom u jednom smjeru.
Evo vam dijela iz knjige Razgovori s Gospodinom, možda vam uljepša dan, a možda i ne. Nema veze.
Uživajte....


INTERVIEW S GOSPODINOM
Sanjao sam da sam intervjuirao Gospodina...
"Uđi!", rekao je Gospodin. "Dakle, ti bi me htio intervjuirati?"
"Ako imaš vremena", rekao sam. Gospodin se nasmiješio i kazao: "Moje je vrijeme vječnost i dovoljno je da se učini bilo što. Koja mi pitanja želiš postaviti?"
"Što Te najviše iznenađuje kod ljudske vrste?"
Gospodin je odgovorio: "Što im brzo dosadi biti dijete, žure se da odrastu, a onda čeznu za tim da ponovno budu djeca.
Što troše zdravlje da bi zaradili novac, a onda troše novac da bi vratili zdravlje.
Što u tolikom strahu razmišljaju o budućnosti da zaboravljaju sadašnjost, tako da ne žive niti u sadašnjosti niti u budućnosti.
Što žive kao da nikad neće umrijeti, a onda umiru kao da nikad nisu živjeli."
Gospodin me držao za ruke, neko smo vrijeme šutjeli, zatim sam upitao:
"Za koje bi životne lekcije kao otac volio da ih nauče Tvoja djeca?"
Uzvratio je smiješeći se:
"Da nauče kako ne mogu nikoga natjerati da ih ljubi. Ali mogu dopustiti da budu ljubljeni.
Da nauče kako najvrijednije nije ono što imaju u životu, nego oni koje imaju u životu.
Da nauče kako nije dobro uspoređivati se s drugima. Svi će biti suđeni zasebno prema vlastitim zaslugama, ne kao skupina na osnovi uspoređivanja!
Da nauče kako najbogatija osoba nije ona koja najviše ima, nego ona kojoj je najmanje potrebno.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da otvorimo duboke rane u osoba koje ljubimo, i kako je mnogo godina potrebno da rane zacijele.
Da praštajući nauče praštati.
Da nauče kako ima osoba koje ih silno ljube, ali jednostavno ne znaju kako iskazati osjećaje.
Da nauče kako novac može kupiti sve osim sreće.
Da nauče kako dvoje ljudi može gledati istu pojavu, a vidjeti je posve različito.
Da nauče kako je istinski prijatelj onaj koji zna sve o njima, a svejedno ih ljubi.
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im oproste drugi, nego je potrebno i da oproste sami sebi."
Sjedio sam s Njime neko vrijeme uživajući. Zahvalio sam Gospodinu za taj susret i za sve što je učinio za moju obitelj i mene. Odgovorio je: "U svako doba. Ovdje sam dvadeset i četiri sata dnevno. Sve što trebaš je potražiti me, i ja ću se odazvati."
Onda me pogledao u oči i prošaptao ove riječi:
"Drago moje dijete, zapamti da će ljudi zaboraviti što si rekao, zaboravit će što si učinio, ali nikad neće zaboraviti kako su se uza te osjećali."